Opšti podaci o opštini Lapovo

Opština Lapovo nalazi se u centralnom delu Republike Srbije, u severozapadnom delu Šumadijskog okruga kome administrativno pripada i njegova je, po veličini najmanja opština, sa ukupnom površinom od oko 55 ha.

Celokupna dužina granice opštine iznosi 40 km. Opština Lapovo se graniči sa opštinom Batočina na jugu, sa opštinom Svilajnac na istoku, sa opštinom Velika Plana na severu, dok se sa zapadne strane graniči sa opštinom Rača. Smeštena je na aluvijalnim ravnima Velike Morave i njenih pritoka, Lepenice i Rače, na 107m prosečne nadmorske visine. Lapovsko nisko pobrđe predstavlja krajnji izdanak Rudnika, najveće planine u Šumadiji.

U sastav opštine Lapovo ulaze dva naselja: Lapovo varoš i Lapovo selo.

Istorijski podaci

Arheološki nalazi na teritoriji lapovskog atara ukazuju na postojanje naseobina od najstarijih vremena, sve do srpskog srednjovekovnog doba. Na karti praistorijskih nalazišta u Centralnoj Srbiji, Lapovo je označeno kao naselje bronzanog doba, dok je u antičko doba na ovoj teritoriji egzistiralo malo rimsko naselje na lokalitetu Šavac. U ranom srednjem veku, nešto severnije od antičke nekropole, osnovano je srpsko srednjevekovno naselje. (na potesima Klenovac i Samarna).

Prvi pisani tragovi o Lapovu, u kojima se ovo naselje pominje pod imenom Šavče, potiču iz 12. veka. Međutim, ovaj podatak nije dovoljno pouzdan. Znatno su pouzdaniji podaci iz doba nakon Kosovskog boja gde se naselje pominje pod nazivom Hlapova Poljana. Sredinom 19. veka naselje dobija današnje ime.

U turskim spisima iz 1516. godine, Lapovo se pominje i pod imenom Lipova, kao selo naseljeno stočarima.

Tokom austrijske okupacije severne Srbije, u prvoj polovini 18. veka, naselje Lapovo nalazilo se na ušću Lepenice u Veliku Moravu, u potesu Ključ. Sredinom 18. veka Lapovo je uneto u kartu Homanovih naslednika pod imenom Lupova, a 1788. godine i u Šumekovu kartu pod pravim imenom Lapovo. Sredinom 18. veka stanovnici naselja su se zbog poplava izmestili iz potesa Ključ u potes Kace, a potom u današnji Donji kraj. Nakon osnivanja Donjeg kraja, stanovništvo iz okoline Miljkovog manastira iselilo se u Gornji kraj, a spajanjem Donjeg i Gornjeg kraja nastalo je sadašnje naselje.

Zahvaljujući povoljnom ekonomsko-geografskom, a naročito saobraćajnom položaju, Lapovo se po oslobođenju od Turaka vrlo brzo počelo razvijati. Po želji i molbi stanovništva, Lapovo je 17. marta 1896. godine, kao tada, po žiteljstvu i broju poreskih glava, najveće selo u celoj Kraljevini i „lepa trgovačka tačka“, Ukazom kralja Aleksandra Obrenovića proglašeno za varošicu, a u znak sećanja na ovaj događaj, Opština Lapovo 17. mart obeležava kao Dan opštine.

Geostrateški položaj

Opština Lapovo smeštena je u središnjem delu Velike Morave, na mestu gde se od tzv. Velikomoravskog puta meridijanskog pravca (S–J) odvajaju uporednički putevi, dolinama reka Lepenice i Rače. Navedenim prirodnim pravcima vode vrlo značajne komunikacije: uzdužna, železničko-drumska, glavna balkanska magistrala kao i lepenička i račanska transverzala u obliku železničko-drumske, odnosno drumske komunikacije. Savremeni asfaltni put i železnička pruga koji vode dolinom reke Lepenice, povezuju opštinu Lapovo sa gradom Kragujevcem i opštinom Kraljevo.

Prva od navedenih komunikacija koja prolazi dolinom Velike Morave, od davnina je imala veliki značaj. Danas se javlja u vidu modernog autoputa E-75 u dužini od 8,7 km na teritoriji lapovske opštine, kao i u obliku međunarodne železničke pruge Beograd – Skoplje – Atina u dužini od 8,5 km, sa železničkim čvorom upravo na teritoriji opštine. Obe ove saobraćajnice vode središnjim delom opštine Lapovo, pružajući se pravcem sever – jug. Opština Lapovo ima dve priključne petlje na autoput E-75. Lapovo je važan železnički čvor i zbog činjenice da na njegovoj teritoriji postoje tri železničke stanice, kojima se u okviru naše zemlje odvija železnički saobraćaj na relaciji Beograd-Niš (u okviru međunarodne železničke pruge) i Lapovo – Kragujevac – Kraljevo. Do unapređenja železničke infrastrukture došlo je 2019. godine, kada je rekonstruisana železnička pruga dužine 28 km, na relaciji Lapovo – Kragujevac, čime je skraćeno vreme potrebno za putovanje na ovoj relaciji i stvorena mogućnost da se vozovi kreću brzinom i do 100 km/h. Rekonstrukcija ovog dela pruge nije vršena dugi niz godina, tako da je brzina kretanja vozova bila ograničena na maksimalnih 30 km/h. Ovim projektom izvršena je potpuna zamena šina, pragova i kolosečnog materijala. „Infrastruktura železnice Srbije“ je za rekonstrukciju pruge iz sopstvenih sredstava izdvojila 11.000.000,00 evra.

Lapovo je od Beograda udaljeno 106 km, od Niša 129 km, a od Kragujevca 31 km.

Demografija

Lapovo je i velikoj administrativnoj reorganizaciji i racionalizaciji uprave 1960. godine izgubilo status opštine i postalo mesna zajednica u okviru opštine Batočina, da bi na sednici Skupštine 18. decembra 1991. godine zahvaljujući čvrstoj volji i upornošću meštana, varošica ponovo dobila status opštine.

Opština Lapovo spada u grupu malih opština te je uočljiva migracija stanovništva ka većim privrednim centrima, pre svega onim u okruženju. Na ovakav demografski balans uticala je i prirodna depopulacija kao druga bitna komponenta

Iako je u velikoj administrativnoj reorganizaciji i racionalizaciji uprave 1960. godine Lapovo izgubilo status Opštine i postalo mesna zajednica u okviru Opštine Batočina, na sednici Skupštine opštine, održanoj 18. decembra 1991. godine zahvaljujući čvrstoj volji i upornosti meštana, ponovo je dobilo status Opštine.

Danas, kada je privredni razvoj Lapova u povoju, zbog dolazaka novih investitora i povećane mogućnosti zapošljavanja, nezvanični podaci pokazuju povećanu zainteresovanost za naseljavanjem Opštine, što će pozitivno uticati na njenu demografsku sliku.

Istorija populacije opštine Lapovo

Godina 1890 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2002 2011 2022
Stanovništvo
5144
7819
8255
8850
9156
9631
9480
8228
7837
6582